"Osobe s HIV-om uz adekvatnu terapiju imaju normalan život i postaju nezarazne. Nažalost, stigma je i dalje prisutna, pa i u zdravstvu"

"Samo u Sarajevu jučer je 110 naših sugrađana imalo priliku da se u Importanne centru testira. Na sreću, svi su bili negativni, dakle nismo imali novih slučajeva. Mislim da sada shvataju da se trebaju testirati, bez obzira da li su u toj nekoj rizičnoj grupi ili nisu. I u drugim gradovima bio jako dobar odziv. Nemamo do jutra još sve podatke, ali generalno ovo je neki projekat koji zaista treba da nastavi da živi. I to ne samo tokom 1. decembra, nego i tokom cijele godine", rekao je dr. Rusmir Baljić s Infektivne klinike Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu.

Istakao je kako je testiranje, anonimno i besplatno, moguće tokom cijele godine na KCUS-u, ali i u kliničkim centrima u drugim gradovima BiH. Bitno je istaći da se testiranje vrši bez uputnice.

U BiH do 450 osoba s HIV-om: "Brojke nisu realne"

Govoreći o brojkama zaraženih HIV-om, dr. Jasna Topalović Ćetković s Infektivne klinike KCUS-a navela je kako se podaci ažuriraju svakog 1. decembra u FBiH. Prema posljednjim podacima na tretmanu od HIV-a u FBiH je oko 250 pacijenata.

"Tokom prethodne godine imali smo 26 novootkrivenih slučajeva. Mislim, nezvanično u razgovoru sa kolegama sam saznala da je Tuzla imala samo dva novootkrivena. Tako da prema ovim podacima možemo zapravo zaključiti da je Federacija BiH, samim tim i BiH, uključujući Republiku Srpsku, gdje se u Banjaluci liječe ove osobe, ima oko 400 do 450 osoba koje žive sa HIV-om. To nas svrstava u zemlje sa niskom incidencijom. Ja bih rekla nerealno niskom. Ako to uporedimo sa situacijama u regionu, gdje praktično u Hrvatskoj, u zagrebačkom centru, koji je integrirani centar za testiranje i liječenje na nivou Hrvatske, ima oko 1600 pacijenata na tretmanu. U četiri bolnice, odnosno centra u Srbiji, ima preko 2500 osoba. A ako uzimamo u obzir okolnosti da su glavni prenosioci HIV-a u spolnom smislu muškarci koji imaju spolne odnose sa muškarcima, koji su aktivni u regionu i intenzivno međusobno komuniciraju, složit ćete se da je nerealno nizak broj odstupa. To govori da mi nemamo dovoljan broj testiranja. Smatram da, pored ovih testiranja koje su aktualizirale za 1. decembar, to su bila testiranja opšte populacije, trebamo provesti i to intenzivno testirati, provesti integrirana testiranja ciljano na osobe koje pripadaju rizičnim grupama", kazala je dr. Topalović Ćetković.

Ko se sve treba testirati?

Istakla je kako su rizične grupe u prvom redu muškarci koji imaju spolne odnose sa muškarcima, osobe koje dolaze iz područja koja su endemska područja HIV-a kao što su Sub-saharska Afrika, neki dijelovi Azije, Ukrajina, Rusija, Bjelorusija..

"Mandatorno treba testirati s razlogom i trudnice, osobe koje su uživaoci intravenskih opojnih droga itd. Zapravo i sve osobe koje imaju stanje koja pobuđuju kod zdravstvenih radnika sumnju na HIV infekciju, one pripadaju rizičnim grupama, sve one koji su prepoznali svoje rizično ponašanje pa dođu u našim centrima testirati is l", dodala je.

"Osobe s HIV-om uz adekvatnu terapiju postaju nezarazne"

Naglasila je kako se HIV, za razliku od ranijih decenija, sada itekako terapijom može staviti pod kontrolu i osobe postaju nezarazne zahvaljujući savremenoj terapiji. Najvažnije je, dodala je dr. Topalović Ćetković, doći kada se primijete prve simptomi ili kada ste svjesni rizičnog ponašanja.

"Život osoba sa HIV-om koji imaju adekvatnu terapiju se ne razlikuje od života osoba koje ga nemaju. Ključna stvar je na vrijeme detektirati, prije nego što se razvijaju komplikacije ili, ne da Bože, AIDS, koji u suštini ne završava baš na najbolji način. Biti svjestan svoje situacije, doći, testirati se. I život nastavlja svojim tokom, bez ikakvih drugih. Naravno, postoji tu ograničenja. Dakle, svakako, to je više do etičkog stava osobe koja je pozitivna. Da li će ona i kome reći da je pozitivna? To su već stvari koje mi ne možemo uticati, ali već na pitanje koje ste postavili mogu reći nema nikakve razlike što se tiče životnog vijeka. Osoba koje su pod adekvatnom terapijom, koje redovno uzimaju terapiju, dolaze na kontrole koje se ni u kom slučaju ne razlikuju od života ostalih ljudi", istakao je dr. Baljić.

Stigma i dalje pristuna: "Odbijaju im pružiti zdravstvenu uslugu, označavaju kartone..."

No, uprkos svemu što je do sada postignuto i što HIV osobe terapijom postaju nezarazne, stigma je i dalje prisutna pa čak i u zdravstvenom sektoru gdje ima slučajeva da im zdravstvena usluga ne budu pružena.

"Svakodnevno praktično svjedočim ne masovno, ali vrlo učestalo sporadičnoj stigmi koju provode konkretno zdravstveni radnici prema pacijentima koji žive sa HIV-om. Koliko na nivou primarne zdravstvene zaštite u tom smislu da praktično imate neprimjereno obilježavanje kartona, nepotrebno akcentuiranje dijagnoza na uputnicama, iako su te uputnice namijenjene trenutno liječenju, neke druge sasvim multidisciplinarne stvari, a ne konkretno HIV-a. Zatim, pod imenom i prezimenom obznanjivanje kombo HIV statusa u elektronskom zdravstvenom sistemu, negativan odnos pri pokušaju dobijanja uputnica pacijenata koji dođu po tu uputnicu da bi ostvarili dalje zdravstvenu uslugu na sekundarnom ili tercijarnom zdravstvenom nivou. Koliko na primarnom nivou, tako i na sekundarnom i tercijarnom nivou, odnosno u kliničkom centru, imate učestale sporadične primjere. Na izvjestan način, po saznanju HIV statusa pacijenta, a govorim o pacijentima koji su na hroničnom antiretrovirusnom tretmanu i nezarazni su kao takvi, bez mogućnosti širenja infekcije na okolinu, na neki zaobilazan i izgovoreni način se praktično uskrati tom pacijentu zdravstvena usluga. Ako bismo poredili period kada su zabilježeni prvi slučajevi HIV infekcije prije četrdeset i više godina, kada se jako malo znalo o HIV-u, nije se znalo mnogo o virusu, o načinima prenošenja virusa, nije postojala terapija, pacijenti su dolazili u našu kliniku na palijativnu njegu gdje su naše sestre bile heroji u svom poslu, pružajući tu palijativnu njegu. Vršeni su pokušaji i samo liječenje oportunističkih infekcija kod pacijenata sa masivnim manifestnim HIV-om. Tad je uslovno rečeno bilo i jasno zašto postoji stigma u okruženju, jer se o HIV-u malo znalo. Ali sada, u 21. vijeku, četrdeset i više godina unaprijed, kada vi praktično imate potpuno suprotnu situaciju i poznate detalje o virusu, načinu njegovog prenošenja, spominje se savremena terapija pacijenta koji je nezarazan zapravo je potpuno nesvatljivo", navela je dr. Topalović Ćetković.

Poručila je kako je sazrelo vrijeme da se pokrene ponovno edukacija zdravstvenih radnika.

Terapija zaraženih HIV-om

"Što se tiče same terapije, terapija je dostupna u mjeri kojim Zavod zdravstvenog osiguranja to može snositi, odnosno koji su lijekovi stavljeni na listu. Mi trenutno u BiH imamo tri takva zavoda u smislu finansijera. Što se tiče same terapije, većina novih lijekova je dostupna. Ono što je ključna stvar na glasu je da su ti lijekovi besplatni za korisnike. Dakle, svi oni koji budu delegirani, postoji komisija, dakle postoji jedna procedura kada se odobravaju, svi oni koji budu odobreni dobijaju terapiju, doživotnu terapiju, besplatno. Nemamo sve nove lijekove, da se razumijemo. U velikoj mjeri lagano se trudimo da ih uvedemo na naše liste. Prvi put, od zadnjih, mislim, 5, 6 ili čak i više godina, je rađena revizija te liste, znači federalnog Zavoda, kada su stavljeni neki novi lijekovi. Međutim, da sad imamo dostupnost kao recimo u Sjedinjenim Američkim Državama ili nekim zemljama Europske unije i nemamo toliko, ali opet možemo reći da imamo lijekove prvog izbora koji su zaista i efikasni za naše pacijente", rekao je dr. Baljić.

Detaljne informacije o ovoj bolesti, simptomima i kako se testirati pogledajte u videu:

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad